evo bas citam svoje stare postove na ovom blogu. Svoje prve postove, dok jos prakticki nisam imala pojma ni o cemu, a htjela sam ispast pametna. hahaha, bas citam i smijem se, a sram me. uglavnom, eto, uskoro cu 20 godina . da, 20 okruglo! proslo je 5 i pol godina od osnutka ovog bloga, pazi ti to e. Na zadnja 3,4 posta imam OKRUUUGLO komentara, znaci nula, al ne jebe to mene nista, to ja za sebe pisem vise nego za bilo koga od vas. ''odrzavam'' blog, nedam da umre! ahahah ma joj ne znam hocu vise pisat, neda mi se. NEKA OVO BUDE KONACNI POST OVDJE. FINALNI. ZADNJI. THE LAST ONE. iskoristite zivot najbolje sto mozete, pusa

Nema više Luke, nema više veze, nema više ničega. Bilo je lijepo dok je trajalo, ali više ne postoji. Ostavio me. Ako je on tako htio, nek mu bude.. ubio je dio mene, ali sam preživjela. Znate kako se kaže ''što te ne ubije, to te ojača!'' ,a mene ovo bome je. Valjda, do sljedećeg puta dok opet ne pokleknem. Mislila sam da sam dovoljno dobra ,ustvari nikad to nisam za sebe mislila niti ću mislit, al dok sam imala njega, on me takvom činio. And then he just left. Nadam se samo da me nečemu naučio, da mi je bio neka lekcija za ubuduće iako nekako sve manje vjerujem u to. Otkada me ostavio, čak mi je i bolje u životu, prijatelji su oko mene.. vratila sam neke stare prijatelje, neke nove sam upoznala i sasvim mi je dobro bez njega! Prolazit će vrijeme, možda ću ga se sjetit tu i tamo, ipak je on bio moja prva i zasad najveća ljubav..a prve ljubavi se nikad ne zaboravljaju. Evo ide prva zima bez njega...



4.11.2012. - 18.10.2013.

pojavio se u mom zivotu iznenada, samo se stvorio tu. nisam ga trazila, nisam ga poznavala, nisam znala da postoji, samo je...naisao! nase upoznavanje je bilo tako spontano, tako neocekivano, a opet tako zanimljivo. drago mi je sto ga imam, sto je tu , sto je odabrao mene. :) sretnija sam s njim i mislim da je savrsen i da definitivno nema boljeg. Mozda mi je jos cak i prerano to govorit nakon samo 3 mjeseca veze, ali ne mogu si pomoc, jednostavno je moja sreca najveca, budi ono najbolje u meni. kad sam s njim, nista lose kao da ne postoji, cijeli moj svijet se vrti samo oko njega, to je nesto posebno i ..ne znam. priznajem, nazivcira me ponekad i pozelim ga istuc, ali to je sve normalno, to je dio mojih osjecaja prema njemu, osjecaja koji su jednostavno posebni. S njim zaboravim na sve , na tih nekoliko sati osjecam se savrsenom, posebnom, potrebnom.. mislim da je on sve u jednom, sve sto mi treba i sve sto sam ikada zeljela. dosad nisam vjerovala da je moguce da se sve ovo meni dogodi, ali onda je dosao luka i sve se promijenilo odjednom. dobro, ne bas sve, ali vecina toga. i iskreno, drago mi je. jako mi je drago. :)
p.s. <3
p.p.s. opet ja nakon godinu dana skoro i opet ne znam kad cu pisat opet, mozda uskoro, mozda vise nikad. u svakom slucaju, ziva sam i zdrava. zasad . i imam luku

prosla jos jedna godina dana. opet. ja se sjetila svog bloga. opet. a eto, nema vise nikakve svrhe, ne postoji to vise danas, svima je bitan facebook. Znam, davno je to bilo, bila sam osnovna skola. Okej, ne bas tako davno, mozda 3,4 godine, tu negdje, tako je, da. obozavala sam pisat blog, posto nikad nisam vodila nikakav dnevnik osobno, a i ako jesam, brzo je zavrsio negdje pogubljen ili sam jednostavno izgubila volju da uopce nastavim s pisanjem.. i tada sam otkrila blog, tad je jos bilo puuuno njih koji su imali blogove, rijetko tko je uopce cuo za facebook, blog je bio nb 1. :) i sve je otislo u prah. sve je nestalo. taj fb je stvarno preuzeo glavnu rijec, blog vise kao i da ne postoji. ne znam tko pise blog uopce jos uvijek.. a zao mi je, stvarno je. Nekad su se i preko bloga osnivala prijateljstva, a sada? nista. bas nista. Nedostaju mi ti dani, ti postovi, dnevnici razlicitih ljudi, razlicitih zivota, zeljno iscekivanje svakog novog posta, masovno komentiranje. zar je moguce da vise niceg nema? Zalosno, ljudi. Zalosno. Znam da cak i ovo sto sada pisem nitko nece procitati, jer nikog i nema. Ah, da budem iskrena, nisam to ni ocekivala, nisam to zato ni napisala. Napisala sam ovaj post iz zadovoljstva, eto tako, da se prisjetim kakav je osjecaj voditi blog. bar na 15 minuta. Osim toga, obecala sam, zar ne? Obecala sam da cu se vratiti, pa eto. vratila sam se. Hoću nazad ona stara vremena, hoću ih nazad. Nije mi ni ovo lose, moram priznat. Uzivam i sad, sviđa mi se moj zivot i sad! Ali ipak.. no dobro. Ne treba se vracat u proslost, iako nije lose ponekad zavirit tamo i prisjetit se starih uspomena. No da, čitamo se jednom opet... i opet obećajem da ću se vratiti. Samo, tko zna kad.

ah. prolazi vrijeme kao minute, tako neprimjetno. godinu dana sam starija, zrelija, ..promijenih se da.
nakupila se prasina na ovaj moj net dnevnik. nisam ga dugo posjecivala, a sada vjerovatno i nema vise blogera.
kako se sve promijeni u samo godinu dana! prije samo godinu dana, blog je svima nama bio kao sto nam je sad facebook, svaki 3. dan smo imali nove postove skoro, a gle sad. sve je manje blogera, a sve vise fejsovaca. nedostaju mi opet ta ''stara'' vremena prije godinu dana.. dali je bilo bolje? valjda. mozda cak i nije, ali bilo je drukcije. sve se mijenja za tako kratko vrijeme, a kao da je sve bilo jucer. ne znam zasto sam se uopce vratila ovdje, ionako necu uopce imat komentara na ovo, svi su na fbu. mozda i napustim blog, ali MOZDA. ako se to i dogodi, necu ga brisat. mislim, ipak je pun uspomena pa ako netko od mojih ''starih'' blogera ikad navrati... tu sve stoji. ;)
skola? ne ide. nikako, nikako. necu u detalje. uglavnom, nije dobro.
ljubav? popravilo se NESTO ali opet nije ono sto ja zelim. tako da i dalje stoji dolje. :thumbdown:
i sto vise reci? ustvari nista. htjela sam samo provjeriti kakva mi je situacija na blogu, a i dokazat onima koje zanima i koji ponekad i zalutaju na ovaj blog da sam ziva i zdrava.
puno se toga izdogađalo u ovih godinu dana. dosta toga. i dobrih i losih stvari kao uvijek. tu bi sad stala. citajte me i dalje, mozda jednog dana opet naletite na novi post. mozda uskoro (za dan,dva,tri..cetiri), a mozda i ne. :)
pozdrav,
moja malenkost

Objesih ga dok su mi suze curkom curile iz očiju, i s najgorčim kajanjem
u srcu – objesih ga zato što sam znao da me voli, i zato što sam znao da
se nije ničim o mene ogriješio – objesih ga zato što sam znao da time
činim grijeh..

hej hoo.
nisam dugo pisala,cak malo vise od 2 mjeseca.
nisam imala bas previse vremena,a ni volje za pisanje posta. zivot mi se poceo popravljati.
mislim da je bilo vrijeme. doduse,ima tu jos nekih stvari koje me muce i bediraju,ali
nadam se da ce se i to sredit s vremenom. ma svasta mene muci ovih dana :/
jeste li se ikad zapitali jeli ono sto radite ono pravo? jel vas ikad zabrinula neka osoba koju ste vidjeli
samo jednom u zivotu? vjerujete u slucajnost? haha. mah...tesko je to sve. bas mie to nekako sjebano.
fale mi moji prijatelji! odkad sam u drugom gradu i putujem busom u sk, svoje prijateljice vise i ne viđam skoro.
fale mi..nasa ludiranja..nase tajne..sve. nadam se da ce ovo stvarno biti privremeno.
imam ,like, 1oo razloga da idem doma,a samo 1 da ostanem. dali je to vrijedno ostanka? nisam sigurna. nisam.
bila sam napokon u 0sijeku . ah,taj famozni ,prekokrašni, jebeni 0s.. predivan je to grad :)
bilo mie ultrasuper. meni da. njima? aaaah..pretpostavljam da to nikad necu saznat :s
ugl. treala bim ucit,a ja tu pisem post. jbg,napravit cu bilo sto samo da ne ucim. zelim opet u Oos. :/
AAAAAAA ! necu vise o tome. idemo dalje. zelim dooooma. a opet..onaj razlog me tjera na ostanak. wawawa
kako mie u skoli? nmvz. onak..sve je za 5 - ili ne? muci me sk uzasno. moram se stvarno potrudit sad.
gledam HTZ .:D favoriti su mi Duje i Vili. ofc s tim da Duju OBOZAVAM jer mie to buduci muz. :P a lik je legenda. i sladak je.
...znam cesto u glavi vratiti slike od prije. promijenila sam se. uzasno. na neki nacin sam sretna zbog toga,a na neki nacin mi i
fali stara ja. ma ljudi se mijenjaju,vremena se mijenjaju. to tako ide. Nazalost.
evo,nemam bas vise sto reci..nisam ni za ovaj post imala inspirejŠn,ali eto,posto dugo nisam pisala pa ae onda tek tolko da
iam nesto novo na blogu. ja obicno kad me uhvati inspirejŠn pisem one ''pametne'' postove,dubokoumne. ali saaaaad...
nista od toga. barem ne za ovaj post. ^^ pisat cu ja jos postova! nemojte zapustiti sad moj blog! navratite koji put i - tko zna?
mozda jednom opet naiđete na novi post. mozda dubokouman..a mozda opet glup kao stoe ovaj. :D

Stojim. Stojim smrznuta u vremenu i prostoru. Stojim i gledam.
Gubim još jednu bitku. Gubim sve više ljudi koji mi znače u životu. Vičem. Želim da sve prestane,da se vrijeme vrati unatrag.
Patim za danima slobode,ljubavi,radosti. Patim za osobama. Osobama koje su mi nekad značile tako puno,a sad jedva da me se i sjete. Dali uopće znaju
koliko ih volim? Dali uopće znaju koliko su mi značile?
Još jednom se sažalijevam dok mi suze klize niz obraze. Ne,nisam emotivna,samo mi je žao što znam da mi se nikad neće vratiti nešto što sam
prije imala i čuvala tako dobro da sam mislila da to nikad neću izgubiti.
Nisam bila dovoljno dobra,konkurencija je bila prevelika,ali najviše su
presudile neke moje zadnje riječi. Iz ničega smo nastali - u ništa se pretvorili. Ja se još ne mogu pomiriti s tim,još uvijek vjerujem da ću
ih jednog dana vratiti. A što više dana i mjeseci,čak i godina prolazi,
moja nada slabi. Kopni. Dali je zbilja moralo ovako biti? Zbilja nije moglo malo duže potrajati? Možda čak i vječno... Gušim se u suzama. Mora li ovako? Želim ih natrag! Ove uspomene me ubijaju,ostajem zatočena u ovim ružnim i žalosnim vremenima bez mogućnosti da se vratim u prošlost. Volim ih,voljela sam ih i voljet ću ih zauvijek. Godine su prošle,ali ja ih nisam zaboravila. Nisam,neću.
Voljene osobe se nikad ne zaboravljaju... <3

koncert Tonya Cetinskog.

Svi smo mi ponekad u depresiji,''teskom bedu'',u situaciji kad nam se sve cini nemogucim i nestvarnim. negativno. u zadnjih par dana sam zbilja bila u toj situaciji. zbog stanja u obitelji. ogroman uzas. ne,ne radi se o nikakvom zlostavljanju ili tako necemu jer su moji vec odavno rastavljeni vec je stvar u poslu. nebih sad u detalje. :/
To je trajalo samo tih par dana,kao sto rekoh,no cini se da je opet sunce zasjalo u ovoj obitelji. bar jedna mala zraka koja mie vratila mrvu nade. i sad sam opet okej. :) sad samo da sve to i BUDE tako kako se cini i bit ce sve vise nego super. Nisam isla u Osijek kako sam mislila i htjela,ali cvrsto se nadam i znam da cu ici u 4. mj za proljetne praznike. veselim se. i really do. imam neki hard feeling da ce bit full kull! Maki bude to sve omogucio. znam da bude. :P opet mi se vratila vjera u dobro. prie samo nekoliko dana je cijeli svijet oko mene bio crn,bez trunka nade,bez mrvice volje za bilo sta,bez icega. a sada?
evo mene opet. stara ja. Jedino jos da ova sugava skola zavrsi i da dodu vise ti praznici (znam da previse trazim jer jos ni ovi nisu zavrsili kak spada) i da odem u Os. :D
Vrijeme teskog beda je iza mene. bar se nadam. bar zasad. kuc,kuc! no necu previse o tome da ne ureknem. xD aaah..nisam se odmorila. nie mi ni bitno. iskreno,na neki cudan nacin mie i drago sto je skola pocela. ne znam zasto,ali je. erm..ljubav. teska rijec. sirok pojam. tesko za objasnit. komplicirano je to iii uzasno naporno u nekim situacijama. nekim. ovisi jel je ljubav obostrana ili jednostrana. ma ne znam,namjeravala sam sad o tome pisat ali zbiljazbilja ne znam kako. mislila sam da cu se sad raspisat ko nikad o svemu sa mi se dogadalo i sa me muci,ali..please,like you care! :/ uglavnom,zasad sam okej. sretnasam. nadam se i zelim da potraje.
zivot je kompliciran i nepredvidljiv,ljubav je bolna a opet tako predivna.

volim vas. drago mie sa ''me'' citate. zbilja. novi post slijedi tek nakon par tjedana.
uzivajte!

Poceli praznici. divno. Meni sjebano cijelo polugodiste zbog matise,nemam rijeci,ne znam sto reci. nadam se da ce bit to dobro na kraju sve. Ah sta i da kazem? da sam razocarana sama sobom,da mie zivot sranje,da zvucim ko emac ali nisam,da mie sve sjebano sad u zadnje vrijeme..ma daj,kao da bi vrijedilo. it's all fucked up! :/
muka mie. dan mi se pretvorio u noc. osmijeh u tugu.
ne znam. los pocetak . nadam se da ce sve zavrsit happy endom.(:
ne znam,trenutno mi se nista neda. nisam uopce raspolozena.
danas je bio zadnji dan skole,bila sam donekle uzbudena i sve,ali tada...
eh tada..samo jedna sitnica mie sjebala cijeli dan. mislim da me nece proc do sutra. tko ce jos cekat do sutra -.-
ovoe jos jedan u nizu sjebanousranih postova,al jbg,cini se da me
u zadnje vrijeme sreca zaobilazi po obicaju i eto me na opet. mozda
i vama idem na zivce s tim vise,al vjerujte,sebi idem najvise.
daj stvarno,ja jos ne znam koja nam je zadaca ovdje. jebat sami sebe i druge u mozak ili dopustit da bude obrnuto? to meni rade. ja njima ne mogu jer ne znam. ubijte me. Ovo je sve katastrofa. Uzas! ovako bijedno & jadno se nisam osjecala vec..piiiiiih..ima mjeseciiiii..dosta. :[

Vjerujem da niste ocekivali ovakav post. nisam ni ja. Majcica mi se vratila iz Njemacke danas,hvala bogu,ziva i zdrava. [ donekle ] Samo steta sa su joj ukrali kofer,damn! a bila mie kupila jedne odlicne Ed Hardy tenisice. ustvari dva para msm i remen. Nikad to necu prezalit. u pm,zar u ovom svijetu bas nigdje nea postenih ljudi ?!?! -.-
ne znam. nestajem. ne zelim vise. nemam snage. umorna sam.
od svega. od zivota. od skole. od prijatelja. od svega ukratko. ne znam.
ne mogu bit savrsena,niti nisam. ali i dalje se mrzim. mrzim se,da.
omg,nemam volje ni za sta. sve me zivcira,bas sve. od jutra sam nadrkana nesto. ne mogu dalje..nemam maste. zivci proradili. nista.
idem.





I'm drowning.
Forgive me.

Vrijeme leti,a da ni ne skuzis.
Godine prebrzo,ali stvarno prebrzo prolaze.
Covjek postaje pijun vremena. Zalosno.
Imala sam prijatelje nekada..bili smo slozni,voljeli smo se,slagali se,dijelili medusobne tajne,uzivali u zajednickom vremenu..bilo nam je divno. A onda se sve raspalo. Mislim da je tako najbolje za sve jer ionako nismo svi bili iskreni i pravi prijatelji kao sto se ocekivalo. :7
Zalim za nekim postupcima i dogadanjima,najrade bi se vratila i ispravila to. ''Ispravila'',kazem. Valja se pitati dali bi onda bilo drugacije? Dali bi se nesto promijenilo? Ista? ili bi ipak sve bilo isto? Jos jedno pitanje na koje nemam odgovor. Tuzno.

Sve oko mene je laz. Velika laz. ili ne? Mozda se ustvari zavaravam.
Ali svjesna sam da nisam osoba koja sam ocekivala da cu biti.
Prenesavrsena sam. Uzas. Necu vise ni misliti na nista.
Godine zbilja idu,prebrzo..kao da sam jos jucer cestitala vam prosli Bozic i govorila o praznicima..kao da sam jucer bila napravila blog..kao da se sve zbilo jucer. :S Zar je vec toliko proslo? godina dana? Ne mogu vjerovati. Ne mogu se prestati cuditi!
Nikada necu zaboraviti vrieme prie jedno 2 godine. Najrade bi se vratila i ispravila neke stvari. Ali toe nemoguce. :(
Najsigurnije vam vise necu pisati sve do praznika. Tada planiram u Osijek cak. Ako uopce i budem isla.
Uglavnom,uzivajte mi i jedva cekajte praznike. Zabavite se nekako,a u skoli se potrudite sto vise da vam budu ljepsi praznici. :D ah kako pametno. haha
volim vas sveeee ! ^^